Nakon nuklearnih katastrofa u Černobilu, Hirošimi i Fukušimi mnoge poljoprivredne površine postale su neupotrebljive za uzgoj biljaka. Radioaktivni materijali koji su nakon katastrofe dospjeli u okoliš, negativno su utjecali na biljke i životinje. Najveća koncentracija taloženja bila je u prva dva mjeseca nakon nesreće. Nakon prve faze taloženja, sve značajniji problem bila je kontaminacija biljaka radioaktivnim tvarima, koje su apsorbirale iz tla putem korijena, poput cezija i stroncija.
Već samo nekoliko godina nakon nesreće, djelovanjem raznih vremenskih uvjeta i procesa razgradnje, razina radioaktivnih tvari u tlu, te u biljkama i životinjama naglo se smanjila ali samo do određene razine, nakon čega se razgradnja nastavila puno sporije.
Prikaz taloženja radioaktivnih tvari na biljci i tlu
S ciljem poboljšanja svojstava tla za nastavak biljne proizvodnje, znanstvenici i poljoprivrednici pokušavali su pronaći način kako u potpunosti ukloniti zračenje iz tla. Među mnogobrojnim skupim metodama, pronašli su potencijalno rješenje za problem radioaktivnosti u područjima u kojima vlada visoka stopa poljoprivrednog uzgoja. Rješenje su pronašli u suncokretu, koji ima vrlo učinkovite mehanizme upijanja hranjivih tvari, vode, minerala i određenih radioaktivnih izotopa iz tla, poput stroncija i cezija. Suncokret je dobar odabir i zbog brzog porasta, velike biomase, prilagodljivosti na uzgoj u različitim klimatskim uvjetima, te u usporedbi s nekim drugim kulturama, nema velike zahtjeve za upravljanje uzgojem.
Polje suncokreta
Kako suncokreti izvlače radioaktivne izotope iz tla?
Radioaktivni izotopi djeluju po principu oponašanja pojedinih hranjivih tvari koje biljka apsorbira iz tla. Stoga, biljka ne razlikuje radioaktivne izotope od hranjivih tvari u tlu, poput kalija i kalcija, te ih tako unese u biljna tkiva. Cilj sjetve suncokreta na kontaminirana polja je izvući radioaktivnost iz tla, na način na koji biljke upijaju ostale hranjive tvari. Nakon što suncokret dostigne određen stadij razvoja (prije cvatnje), uklanja se iz polja, uništava i sije novo sjeme. Do sada je sadnja suncokreta najbolje rješenje za uklanjanje radioaktivnih izotopa iz tla, ali znanstvenici i dalje rade na otkrivanju novih poljoprivrednih praksi, za postizanje što boljih rezultata. Budući da se radioaktivni izotopi ponašaju kao biljna hranjiva, stroncij je vrlo sličan kalciju, koji je dostupan biljkama u velikim količinama. S druge strane, cezij je sličan kaliju koji se veže za čestice tla i biljka ga vrlo teško upija.
Tako se sjetvom suncokreta na području nuklearne katastrofe u Fukušimi uspjelo ukloniti samo 0.5% radioaktivnog cezija iz tla. Opseg uloge suncokreta kao najučinkovitijeg, ne invazivnog sredstva za uklanjanje nuklearne radijacije iz tla, još nije u potpunosti izražen, ali se polako nadopunjuje kontinuiranim otkrićima novih mogućnosti suncokreta. Sasvim slučajno, suncokret je izabran i kao međunarodni simbol za nuklearno razoružanje – još jedan suptilni znak da malo vrtlarenja doista može promijeniti svijet.
Izvor teksta: Garden Collage
