Poljoprivredno zemljište je zemljište koja se može obrađivati i koristiti za rast usjeva. Prema FAO, poljoprivredno zemljište je zemljište pod privremenim poljoprivrednim kulturama, privremenim livadama za košnju ili ispašu, povrtnjaci, te zemlja koja se privremeno obrađuje (ne dulje od pet godina). Prema drugim izvorima i zemlja pod trajnim nasadima spada u poljoprivredno zemljište. To je zemlja na kojoj se duže vrijeme (nekoliko godina) uzgajaju kulture, a koje se ne moraju presađivati nakon svake berbe, poput kakaoa, kave, cvatućih grmova, voćaka, orašastih stabala i vinove loze. U svijetu ima 13.003 milijuna hektara obradivih površina, od kojih je, prema FAO, 4.889 milijuna hektara klasificirano kao ”poljoprivredne površine” (37,6% obradivih površina). Poljoprivredne površine dijele se u 3 kategorije: oranice (28%), trajni nasadi (3%) i trajne livade i pašnjaci (69%), koji čine najveći dio svjetskih poljoprivrednih površina.
Razlozi gubitka obradivih površina
- Rast stanovništva i promjena navika potrošnje stvoriti će znatan stupanj dodatne potražnje koja će stvoriti pritisak na resurse obradivih površina
- Nestanak obradivih površina rezultat je niza ljudskih i klimatskih faktora, uključujući degradaciju tla, klimatske promjene, ograničenja tla, urbano zadiranje i nejednaka raspodjela zemljišta
- Trenutno postoji oko 2,7 milijardi hektara zemljišta u svijetu s potencijalom za proizvodnju usjeva, koncentrirani u Južnoj i Srednjoj Americi i podsaharskoj Africi
- Unatoč više nego dovoljnim zalihama obradivih površina za zadovoljenje potreba u budućnosti, dostupnost zemljišta i dalje će biti glavni čimbenik u ispunjavanju uvjeta sigurnosti hrane, zbog potrebe pronalaska ravnoteže između suprotstavljenih interesa i koristi, te konačnih resursa
Prema Globalnoj procjeni degradacije zemljišta, gotovo dvije milijarde hektara površina u svijetu je degradirano od 1950-ih godina. Te dvije milijarde hektara čine 22% svjetski obradivih površina, pašnjaka i šuma. Konkretno, Africi i Latinska Amerika imaju najveći udio degradiranog poljoprivrednog zemljišta, dok Azija ima najveći udio degradiranog šumskog zemljišta, zbog politike krčenja šuma kao izvor zarade siromašnih. Degradacija nije jedini razlog za smanjenje obradivih površina. Postoji niz klimatskih, okolišnih i ljudskih čimbenika od kojih svi imaju utjecaj na raspoložive obradive površine. Trenutno se oko 12% (više od 1,5 milijardi hektara) svjetske kopnene površine koristi za biljnu proizvodnju. Ono čini više od trećine (36%) ukupnog zemljišta namjenjenog za uzgoj usjeva. Tako ostaje oko 2,7 milijardi hektara zemljišta s potencijalom za proizvodnju usjeva.
Ta zemlja, iako u izobilju, nejednako je raspoređena između regija i zemalja. Procjenjuje se da se 1,8 milijardi hektara potencijalno obradivog zemljišta nalazi u zemljama u razvoju, gdje brzo rastuća populacije znači da će pritisak potražnje u budućnosti biti značajan. Ipak, 90% od tog zemljišta nalazi se u Latinskoj Americi i subsaharskoj Africi, od čega je pola koncentrirano u samo sedam zemalja (Brazil, Demokratska Republika Kongo, Angola, Sudan, Argentina, Kolumbija i Bolivija). Gotovo ne postoji slobodno zemljište za širenje u Južnoj Aziji, Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.
Tri su rješenja za dostupnost obradivog zemljišta: stvaranje više obradivih površina, povećanje proizvodnih kapaciteta postojećih površina i očuvanje poljoprivrednog zemljišta Alternativa za stvaranje više obradivih površina je poboljšanje prinosa i produktivnosti zemljišta na kojem se trenutno uzgajaju biljke. Ono je moguće kroz korištenje visoko-produktivnih sorti, racionalnim upravljanjem gnojivima i pesticidima, mehanizacijom, upravljanjem navodnjavanjem, te korištenjem novih tehnologija u uzgoju, poput poljoprivrednog softvera AGRIVI. On pomaže poljoprivrednicima upravljati cijelom poljoprivrednom proizvodnjom, od praćenja aktivnosti na svim poljima, potrošnje gnojiva, pesticida, radnih sati radnika i mehanizacije, do praćenja financija, te potpune analize i izvještaja poljoprivrednog gospodarstva.
Izvor: Future Directions